S devet eura i 29 centi skočilo se ravno na petnaest, bez puno filozofije. Nakon godina priče kako je sustav “stabilan”, “održiv” i “socijalno osjetljiv”, netko je očito zaključio da je najlakše posegnuti u džep onih koji ionako nemaju izbora. Jer dopunsko nije luksuz, nego praktički nužnost – ako ga nemaš, platiš svaku uputnicu, pregled, bolnicu, lijek. Pa biraj: plaćaj unaprijed ili plaćaj kad te već boli.

Najzanimljivije je kako se to servira – ne kao udar, nego kao “usklađivanje cijene”. Lijepa riječ za to da ćeš godišnje ostaviti skoro 70 eura više nego prije, a zauzvrat nećeš dobiti ni brži pregled, ni manje čekanja, ni liječnika koji ima vremena. Samo istu stvar, ali skuplju. Inflacija je svima problem, kažu, ali nekako se uvijek najbrže riješi tako da građani plate razliku.

I tako, od veljače, petnaest eura svaki mjesec, tiho skinutih s računa, dok se netko gore tapša po ramenu jer je “donio tešku, ali nužnu odluku”. Teška jest – ali ne za one koji su je donijeli.

Ako  želite otkazati dopunsko, čekat ćete red, ako ga želite nastavljati plaćati, također ćete čekati red. Osim toga, osoba koja je uplatila unaprijed svoje dopunsko osiguranje, neće samo morati ponovno uplatiti po novoj cijeni, već joj se neće vratiti uplaćeni iznos ili barem razlika između stare i nove cijene. Poštena pravila lijepe naše